SUMRAK VIRTUALNIH SVIJETOVA

Draft verzija!

Napisano za HR.ALT.FLAME. Daljnja distribucija u bilo kojem obliku (osim u sklopu spomenutoga casopisa) biti ce najstroze sankcionirana!

------------------
Ono sto ce jednoga dana biti predgovor autora:
Iako ova prica sadrzi neke elemente "fentasy"-ja, kao sto su npr. nestvarna bica (vilenjaci, jednorozi, vjestice) i zbivanja koja se ne mogu odigrati u stvarnome svijetu (Nikada se ne zna :)!). Ona je cisti SF!

Ako Boga znadete ne citajte dalje!

autor

------------------

S A D R Z A J

Sadrzaj ............................................. 1.
Prolog .............................................. 2.
Grad ili kako je sve pocelo ......................... 3.

2. Vilenjak .......................................... 1

3. Stanica ........................................... 2

Napomena: Ne obracajte paznju na stranice.

op.a. Napominjem da likovi iz ove price nemaju nikakve veze sa stvarnim
osobama. Ako se pak, neka osoba prepoznau u bilo kojem od odlomaka.
Heh :-) A KAJ JOJ JA TU MOGU! Ako pak, neka osoba drzi da karakter lika iz price, koji SLUCAJNO nosi njegovo/njeno ime ni u jednoj karakteristici ne odgovara njegovoj/njenoj osobi. Neka ponovo procita prvu recenicu ove opaske. (REPEAT citaj 'TIL shvatio)

P R O L O G

Mocvarne su nimfe izvanredna bica. Desna je polovica njihovoga tijela prekrivena modro-zelenom (u nekih primjeraka maslinasto zelenom) zmijskom krljusti, koja sa prednje strane prelazi u jantarno zutilo, da bi na trbuhu postala potpuno bijela. Ustvari, istina je, da je njihova koza pigmentirana spomenutim bojama, dok je sama krljust potpuno prozirna. Isto tako prema sredini tijela (kako na ledjima tako i na trbuhu) krljust postaje sve manja, dok u potpunosti ne nestane, a koza postane gotovo jednaka ljudskoj. Mlad e su mocvarne nimfe (Da li sam napomenuo da se pigmentacija povecava sa godina ma?) neobicno skladna i oku ugodna stvorenja. Ta nije uzalud veliki i mocni Oleh poslao upravo nimfu s jabukom da Adama nauci strasti. No, to je vec druga prica.
Stoga ne treba cuditi sto je Borna smetnuo s uma i Senju i zadatak po kojem je posao k Olehu, kada su ga mocvarne nimfe obavile mesnatim mocvar nim povijusama, te stale plesati "okoli njeg'". (Ako nekoga zanima tko su Borna i Senja slobodno moze odmah prestati citati. Naime, sumnjam da ce to ikada saznati!). Cak se i sam Oleh, u slobodno vrijeme, rado prepustao hipnotickom plesu nimfi i jednako tako uzivao u njihovim strastvenim zagrljajima. Legenda kaze kako su ljubomorni bogovi Sume jednom prilikom pokusali istjerati Oleha iz njegovog carstva. Tada su poslali Lolitu, kci mocvarne nimfe i velikoga pozoja (zmaja), koja je svojim carima trebala zavesti Oleha, pa mu iscupati SRCE. No, Oleh je na vrijeme nacuo za urotu, te protjerao Lolitu, zajedno s jos desetak nimfi, iza Istocnih Planina - u mracno carstvo Demona.

Ah da, gotovo zaboravih. Lolita je bila najljepse stvorenje koje je ikada krocilo Zemljom. Bila je nalik mocvarnim nimfama, a uvjek bi hodala gola. Kao ugljen crna, vlazna kosa sezala joj je do ispod koljena. Maslinasto zelena, ne prevelika, koznata krila uvijek bi drzala rasirena. A nemirnim repicem, sa strelicom na kraju, nije prestajala izazovno zamahivati. Kada bi vas gledala svojim dubokim crnim ocima, iza kojih su se skrivala dva nepregledna jarko crvena jezera lave, osjetili biste kako pakleni plamen prozdire vase tijelo i um. I bili biste izgubljeni - ZAUVIJEK!

Nego, ni to nema prevelike veze sa nasom pricom. Barem ne za sada. Pa zasto vam tada to pricam...

I. GRAD ILI KAKO JE SVE POCELO

Vjerujte mi, prevarili ste se! Ovo nece biti jos jedna prica u klasicnom Tolkienskome stilu, iako, jos uvijek i za to ima vremena. A sada... Sada slijedi dramaticna promjena stila.
Zamislite grad... zamislite noc... zamislite zvijezde (Joj ne, to A. C. Clarke!). Dobro idemo bez zvjezda... Zamislite grad (npr. Zagreb za stoti njak godina)... prljav, otrovan i siv... grad u noci.

Mrak s okusom viskog napona, boje starog motornog ulja, nevoljko se razlijevao ulicom. Na uglu, ispod velikog reklamnog zaslona, neonska prin ceza napadno je rasirila svoje dugacke noge pozivajuci visokog prolaznika da potrosi stogod novca za sat kiselkaste seve. Sa druge strane ulice, vjetar se igrao papirnatim skarniclom iz kojega se prosipalo nagnjilo grozdje.

Izlazeci iz stana, Borna je na trenutak zastao na stepenistu kako bi pogledom ispratio jednu posve gnjilu grozdjicu koja se kotrljala ka odvodu. Kada je grozdjica tiho nestala on' kraj resetke, podigao je pogled prema diskretno osvjetljenim, sjenovitim alejama gornjega grada. Cak je i noc tamo bila drugacije boje; nekako purpurna, duboka i svjeza. Bio je spreman okladiti se da se od tamo vide cak i zvijezde (Sorry ljudi, ne mogu bez zvijezda!). A naredni zadatak vodio ga je upravo tamo; u gornji grad.

Sa nesto malo, jedva primjetne nervoze, posegnuo je u dzep svojih hlaca i izvukao pakovanje FORKA. Istresao je jednu pilulu na dlan i progutao je. Uzivao je u topljenju njene slatkaste krte kore i prosipanju njene gorke suhe unutrasnjosti zeljne sline. Konacno... kristalno bistra, ledeno zelena tekucina, kao nebrojeno puta do tada, prolila se njegovom svijescu. Bio je spreman.

Spustio se niz stepenice, prosao pokraj princeze noci, koja je prestraseno ustuknula zaplasena demonskim sjajem u njegovim ocima. Previse je takvih ociju vidjela u svojoj karijeri da bi napravila gresku i prisla mu. (Ne! Ovo nije krimi prica!) Borna, medjutim, nije posvetio ni trenutaka paznje uznemirenoj kretnji na rubu svojega vidnoga polja. Ovoga puta izostao je cak i hinjeni smjesak. Potpuno mirno, ne mijenjajuci ritam koraka, nastavio je prema najblizoj stanici podzemne zeljeznice.

. . .

*Taj mi Borna vec pomalo ide na zivce. Da ubacim jos koji lik?*
Kako se priblizavao centru grada, Aco je sretao sve vise prolaznika, ulicnih zabavljaca i curica u grimiznim haljinicama od tekucega kristala. Uzivao je gledati iskrivljene odsjaje ulicne rasvjete na njihovim cvrstim malim grudima i straznjicama zategnutih u pripijeno kristalno tkanje ojacano likrom.

Uskoro se nasao ispred raskosno osvjetljenoga ulaza u stanicu podzemne zeljeznice. Zakoracio je na pokretne stepenice, te stao, tupo i uistinu nezainteresirano, promatrati reklamne pop-art instalacije na svojoj strani stepenista, razmisljajuci kada ce vec jednom "njofra" odobriti projekt pokretnih traka. No, imao je previse iskustva sa SYNTEX COVER-om (Citaj gradskim poglavarstvom) da bi ocekivao brzo djelovanje, a jos manje brze rezultate. Ta i sa podzemnom su kasnili vise od pola stoljeca za ostatkom svijeta.

Na peron je stigao tocno na vrijeme da vidi kako se zatvaraju vrata na vlaku koji je upravo napustao stanicu. Nije mu se svidjalo sto je bio prisiljen prihvatiti sastanak na ovakvome mjestu. Ustvari sa mjestom je sve bilo u redu, jednostavno nije mogao podnijeti cinjenicu da netko drugi diktira uvjete. Sjeo je na tapeciranu plasticnu stolicu, te stao promatrati grupicu iscrpljenih radnika koji su se nakon dugotrajnoga posla vracali svojim obiteljima na periferiji grada. Pokusao je zamisliti njihove frustrirane vjecno nosece supruge, koje muzevi, isti ovi umorni radnici, varaju u zagusljivim sobama sa masnim ljubavnicama. Zatim je zamisljao njihovu djecu kako kradu novac od svojih oceva, da bi mogla kupovati jeftine sintetske narkotike.

No, na Acinu zalost, vremena za razmisljanje o tome vise nije bilo. Iz mentalne zapretenosti trgnuo ga je visoki muskarac kratko osisane svjetle kose, obucen u crnu kozu. Cak i da njegovu sliku vec nije vidio na Net-u, zabuni jednostavno ne bi bilo mjesta. Nema sumnje, radilo se o covjeku sa kojim se trebao sastati. Ostre crte lice, pune usne blijede od forka te prodoran ledeni pogled samo su potvrdjivali reputaciju koja ga je pratila.

Aco je ustao i prisao Borni...

. . .

Vratimo se na cas Senji. Da li sam uopce rekao ista o njoj? to, nisam!? U redu, ispravicu to odmah. Senja je sestra jednoga... (Joj boze, kriva Senja^H^H^H...)
Senja je bila vrhunski dizajner virtuelnih svjetova. Jedna od rijetkih koja je takav, fantasticno zahtjevan, posao uspjevala raditi sama, ili barem gotovo sama. Jos u samim pocecima, virtualne su svjetove kreirali timovi strucnjaka razlicitih profila. No Senjini posljednji radovi svojom su slojevitoscu i lijepotom zasjenili sva ostvarenja na tome podrucju. Upravo imajuci to na umu, Aco se odlucio za novi projekt angazirati upravo nju. No, to je bilo mnogo teze nego sto je isprva mislio. Cak je i Aci, koji je bio jedna od utjecajnijih osoba na Net-u, trebalo tjedan dana da je kontaktira i jos dva puta toliko da ugovori posao. Nasmijao se na pomisao kako mu je lakse bilo ugovoriti posao sa diverom* nego sa dizajnerom virtuelnih svjetova.

Nego, vratimo se mi nasoj prici.

*diver -- onaj koji mlati pare zahvaljujuci ilegalnim aktivnostima na Net-u

. . .

Senja je ugasila svjetlo u radnoj sobi. Narandjasto jutarnje sunce vec je neko vrijeme isijavalo dovoljno svjetla, tako da je i bez umjetne rasvjete mogla nastaviti rad. Projekt koji je zapocela prije gotovo mjesec dana trenutno je bio pred samim zavrsetkom. No, Senja je odlucila dovrsavanje odgoditi do doljnjega. Radila je cijele noci i sada ce SPAVATI.
Otvorila je prozor, sjela na krevet i polako pocela skidati odjecu. Kada su na njoj ostale jos samo tanke pamucne gacice, glatko je kliznula pod izguzvani laneni pokrivac bogato natopljen znojem nekih davnih snova. Iako je bila iscrpljena do samih granica, znala je da nece zaspati samo tako. Prica sa spavanjem nikada nije bila tako jednostavna. Ponekada je vjerova la da se toliko iscrpljuje namjerno, ne bi li tako lakse zaspala. No, ljudi u svasta vjeruju. Bili kako bilo, odavno se pomirila sa cinjenicom da se zestoke oluje, koje su bez prestanka brijale pustopoljinama njene svijesti, nevoljko stisavaju.

Dok je tako mirno lezala i pustala misli da jednostavno teku, na svoje mu je licu osjecala kako se topli i ustajali zrak u prostoriji u naletima mijesa sa svjezinom, koja je nadirala kroz otvoreni prozor. Razmisljala je kako ce uskoro sunce postati dovoljno jako te ce zrak u prostoriji ponovno zagrijati na prijasnju temperaturu. No, barem ce uci vise kisika i nesto malo vlage

Palma u uglu doista je ceznula za pramenom vlaznoga zraka. Pobrinuti ce se za nju sutra. Za SVE ce se pobrinuti sutra. Odnosno jos danas kada se probudi. Da jos danas. Zalijace palmu, promijeniti pokrivace, podignuti plisanog koalu sa poda, pocistiti oko radnoga stola, pokupiti case koje su se danima gomilale sirom sobe. I oprati ce kosu... da... oprati kosu...

. . .

Ujutro, Aco se probudio zadovoljan jucerasnjim sastankom. Na kraju je sve ispalo i bolje no sto se nadao. Borna je prihvatio posao, naravno, uz razumljivo visoku cijenu, kako to vec i prilici vrhunskome DIVERU. Unatoc tome Aco nije imao razloga da bude nezadovoljan. Njegov se plan odvijao tocno kao sto je i zamislio, mozda cak i bolje. Eh, tu se javljao problem, Aco je, naime, volio imati apsolutnu kontrolu nad razvojem situacije. A kada stvari krenu "bolje" no sto je zamislio, to nije onako kako je ACO zamislio. Eh, a tu se krila potencijalna opasnost da dogadjanja zastrane na pogresan put.
Kako je dovrsavao pranje zubi, tako je dovrsavao i svoju jutarnju vjezbu mudrijasenja. Nista ga nije uspjevalo bolje pripremiti za novi dan kao "jutarnja mentalna razbibriga pred ogledalom". Posebno mu se svidio MOTD "... potencijalna opasnost da dogadjanja zastrane na pogresan put". Ponovio ga je jos jednom u mislima (tek toliko da ga ne zaboravi) dok je hladnom vodom ispirao usta. Zadovoljan svojim izgledom, dobacio si je jedan smijesak s onu stranu ogledala (a nije Alisa), nakon cega je napustio kupaonicu.

. . .

Kada se Senja napokon probudila, Sunce je vec odavno poodmaklo na svome svakodnevnome putu ka zapadu. (=E6to ce reci da je bilo negdje izmedju dva i cetiri sata poslije podne.) Polako, doista polako, Senja se izvukla ispod pokrivaca, istegnula i desnom rukom njezno pomilovala prepone. Lijevom je uzela tanku majicu prebacenu preko zaglavlja kreveta, vidljivo izlizanog odjecom koju bi tu obicavala ostavljati kada je bila previse umorna da je spremi u ormar. A ako je suditi po izlizanosti zaglavlja bilo je to poprilicno cesto. Zatim se sjetila svega sto treba uraditi danas. Prisla je stolu, i usput pokupila (lijevom rukom, desnom joj je jos uvijek njezno milovala prepone) plisanog koalu. Na stolu je bio veliki pehar do pola pun vode, kojom se osvjezavala tijekom protekle noci. Nevoljko je odvojila desnu ruku od, sada vec prilicno vruceg klitorisa, snazno stisnula butine, dohvatila pehar, te izlijala vodu u veliku teglu iz koje je rasla palma. Tada se ponovo vratila do kreveta i sjela, cijelo vrijeme ne ispustajuci plisanoga koalu iz ruku (Eh sada bi vi htjeli... No, sto se dogadjalo nakon toga necu vam pricati)
Nakon svega se istusirala, promijenila posteljinu, pokupila podmetace za case i obrisala prasinu, bas kao sto si je i obecala jos jutros prije no sto je zaspala.

A tada, tada je stigao Aco.

. . .

########################## THE END #######################

* U narednome broju HR.ALT.FLAME u prici ,,SUMRAK VIRTUALNIH SVJETOVA''
citajte:

-kako je DarMar...(Sorry, krivi crtic!),
-o vilenjaku, njegovom jednorogu, vjesticama i drugim mitskim bicima,
-o spektakularnome bijegu Emperatriz Hurado iz sanatorija,
-o Dilanovoj korveti, sexu, lazima, drogi te =
-o bogatima i dijamntima.

* Za one nestrpljive evo jednoga odlomka...
. . .

Proljetno je rosno praskozorje mirisalo strascu. Ana se probudila prije nego sto je sunce u potpunosti izaslo. Tek je narancasto blijedilo na istoku nagovijestavalo predstojeci spektakl, kojim priroda dariva ovu planetu iz dana u dan. I tako vec nekoliko milijuna godina. Izvukla se iz termo vrece u kojoj je prespavala noc i krenula prema sumi. Polako se priblizavala grmlju, koje je odvajalo visoku sumu od proplanka na kojemu je logorovala. Uzivajuci pri tom' u svakom hladnom i mokrom dodiru njezne, mlade djeteline i svojih bosih stopala.
Dok je njezno razmicala oroseno granje na pocetku sume, jedna joj je grana okrznula bok, sto je izazvalo slap vode preko svilene pidzame (koja joj se mokra i poluprozirna pripila uz butinu). Zastala je na trenutak i zatvorila oci ne bi li sto potpunije osjetila svaku pojedinu kapljicu iz mnostva, koje su njezno klizile niz njezinu nogu stapajuci se u maleni potocic dolje na stopalu. Otvorila je oci i zakoracila u sumu. Sama suma je jos uvijek bila prilicno mracna, prezasicena vlagom i na Anino cudjenje neobicno topla, gotovo vruca. U narednome je trenutku osjetila iskonsku pripadnost ovom drevnome bicu. Pozeljela se sroditi sa njime, postati dio te velike sume, odbaciti sve tragove civilizacije... Skinula je odjecu.

. . .
(C) 1995. embrio@student.math.hr (Mario pl. Janecic)